Anketa
Najviše čitam:





Shoutbox
27.9.2016. 16:44 :: Supplier Solar Industri
0812.131.585.44 (Tsel) | Supplier Solar Industri
27.9.2016. 16:44 :: Agen Resmi Bbm Solar Industri
0812.131.585.44 (Tsel) | Agen Resmi Bbm Solar Industri
27.9.2016. 16:44 :: Bahan Bakar Solar Untuk Industri
0812.131.585.44 (Tsel) | Bahan Bakar Solar Untuk Industri
27.9.2016. 16:44 :: Penjualan Solar Industri Pertamina
0812.131.585.44 (Tsel) | Penjualan Solar Industri Pertamina
27.9.2016. 16:44 :: Solar Industri Non Subsidi
0812.131.585.44 (Tsel) | Solar Industri Non Subsidi
27.9.2016. 16:44 :: Harga Solar Hsd Industri
0812.131.585.44 (Tsel) | Harga Solar Hsd Industri
27.9.2016. 16:44 :: Agen Solar Industri
0812.131.585.44 (Tsel) | Agen Solar Industri
27.9.2016. 16:44 :: Harga Jual Solar Industri
0812.131.585.44 (Tsel) | Harga Jual Solar Industri
27.9.2016. 16:44 :: Harga Solar Industri Shell Hari Ini
0812.131.585.44 (Tsel) | Harga Solar Industri Shell Hari Ini
27.9.2016. 16:44 :: Harga Solar Industri Hari Ini
0812.131.585.44 (Tsel) | Harga Solar Industri Hari Ini
27.9.2016. 16:44 :: Agen Bbm Solar Industri
0812.131.585.44 (Tsel) | Agen Bbm Solar Industri
27.9.2016. 16:44 :: Solar Industri Hsd Resmi
0812.131.585.44 (Tsel) | Solar Industri Hsd Resmi
27.9.2016. 16:44 :: Solar Industri Shell
0812.131.585.44 (Tsel) | Solar Industri Shell
27.9.2016. 16:44 :: Harga Solar Non Industri
0812.131.585.44 (Tsel) | Harga Solar Non Industri
27.9.2016. 16:44 :: Agen Resmi Solar Industri Pertamina
0812.131.585.44 (Tsel) | Agen Resmi Solar Industri Pertamina
27.9.2016. 16:44 :: Distributor Solar Industri Pertamina
0812.131.585.44 (Tsel) | Distributor Solar Industri Pertamina
27.9.2016. 16:44 :: Harga Hsd Non-Subsidi/Solar Industri
0812.131.585.44 (Tsel) | Harga Hsd Non-Subsidi/Solar Industri
27.9.2016. 16:44 :: Jual Bbm Solar Industri
0812.131.585.44 (Tsel) | Jual Bbm Solar Industri
27.9.2016. 16:44 :: Jual Solar Resmi
0812.131.585.44 (Tsel) | Jual Solar Resmi
27.9.2016. 16:44 :: Agen Bbm Industri Pertamina
0812.131.585.44 (Tsel) | Agen Bbm Industri Pertamina
27.9.2016. 16:45 :: Solar Hsd Murah
0812.131.585.44 (Tsel) | Solar Hsd Murah
27.9.2016. 16:45 :: Solar Industri Hsd
0812.131.585.44 (Tsel) | Solar Industri Hsd
27.9.2016. 16:45 :: Distributor Resmi Solar Industri Pertamina
0812.131.585.44 (Tsel) | Distributor Resmi Solar Industri Pertamina
27.9.2016. 16:45 :: Harga Solar Industri Hsd
0812.131.585.44 (Tsel) | Harga Solar Industri Hsd
27.9.2016. 16:45 :: Distributor Bbm Industri
0812.131.585.44 (Tsel) | Distributor Bbm Industri
27.9.2016. 16:45 :: Jual Solar Industri Harga Bersaing
0812.131.585.44 (Tsel) | Jual Solar Industri Harga Bersaing
27.9.2016. 16:45 :: Bahan Bakar Solar Industri
0812.131.585.44 (Tsel) | Bahan Bakar Solar Industri
27.9.2016. 19:21 :: cara mengobati diabetes
kami menawarkan obat diabetes melitus
27.9.2016. 20:09 :: ciri-ciri penyakit diabetes
kami menawarkan obat diabetes ampuh
27.9.2016. 20:53 :: Penyembuhan Kutil kelamin
Bingung karena ada kutil dikemaluanmalu kedokter ini solusinya Obatkutil kelaminsembuh cepat dan virus hilang  
Blog
ponedjeljak, studeni 29, 2010
 

Dana 26. studenog 2010. ponovo smo se okupili da popričamo o knjizi "Slika Doriana Graya", autora Oscara Wildea. Na sastanku su prisustvovale učenice Ksenija i Tena te naša knjižničarka. Knjigu nismo ocijenili jer se nismo okupili u punom broju, no složili smo se da je knjiga vrijedna čitanja.

Djelo govori o mladom Dorianu Grayu koji posjeduje iznimnu ljepotu i inspiracije  je slikaru Basilu Hallwardu, koji je tvorac Dorianovog portreta. Taj portret okosnica je ovog romana i prima sve udarce Dorianovog razuzdanog života te se umjesto njega mijenja i stari. Nakon smrti zaručnice, Dorian shvaća da će zbog slike zauvijek moći ostati mlad i odluči to iskoristiti kako bi živio hedonističkim životom. Kanije shvaća svoje pogreške i odluče se promijeniti, ali za to je tada već prekasno. Na kraju odluči uništiti portret, ali umjesto portreta ubije sebe, a na slici je i dalje nova i neoštećena.

Dorianovu želju za vječnom mladošću i ljepotom možemo povezati i s današnjim situacijama. Naime, i danas postoje ljudi koji su spremni na SVE kako bi ostali lijepi i i kako ne bi ostarjeli. Pretpostavljamo da je to zato što se nisu spremni odreći svoje mlasnoti i naposlijetku umrijeti.

Za idući sastanak bookcafeovaca dogovorili smo se da ćemo čitati knjigu "Trinaesta priča" autorice Diane Setterfield.

Pozdrav svim knjigoljupcima od Ksenije i Tene!

bookcafe @ 08:15 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 3, 2010


Sunce

Sunce, toliko si lijepo kada me jutrom budiš,

toliko moćno i milo da ljubav u  meni probudiš.

Kada tuga zauzme srce moje i kada izgubim drage ljude svoje

jedino znam kada tužna jecam u noći,

a to je, drago Sunce moje, da ćeš za mene

ujutro ponovo doći.

 

Tena Hudoletnjak, 1.c

 

 

Biti sretan najteže je...

Ponekad sreću tražimo u krivim stvarima...

Ponekad je zanemarimo iz krivih razloga...

Tražimo je u nečemu što nema smisla...

Ali mi smo sigurni da sreća tada blista...

 

Ponekad previsoko letimo...

I kada udari vjetar... padamo...

U dubine i širine...

U ponor...

Umjesto da priznamo i lijepo mirno sletimo...

 

Sreća se krije u malim stvarima...

U najnježnijim trenucima...

U svemu onome što mi ne vidimo...

U svemu što mi ne osjetimo...

 

Sreća je za nas nešto čega na ovom svijetu nema...

Nešto što se negdje daleko nama sprema...

Nešto veliko...

Nezamislivo...

Sreća je za nas nešto najkompliciranije...

Zato mnogi kažu: biti sretan, najteže je...

 

Emina Žnidarić, 4.a




 

bookcafe @ 11:56 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 21, 2010
Pali anđeo

Malo nas je, ali smo hrabri... Motto je to koji bi se mogao primijeniti na našu skupinu knjigoljubaca. Ove školske godine ukupno nas je šestoro. Nije mnogo, ali možemo reći da smo doista sve velike ljubiteljice pisane riječi.

Što imamo reći o "Palom anđelu", najnovijem hitu među tinejđerskom populacijom?

Kao prvo, čita se u dahu. Energija ovog romana je zarazna.

Kao drugo, gotička atmosfera je prikazano jako zorno. Gotovo da se mogu opipati lešinari koji kruže oko groblja i hladnoća popravne ustanove "Mač i križ" koju pohode glavni likovi ove knjige.

Kao treće, dijalozi su uvjerljivi. Emocije su prikazane s mnogo detalja. Ova knjiga ima potencijal.

Ipak, naša ocjena, skupna, bila je 4.3. Zašto ne 5? Zato što smo našle neke zamjerke koje ovu knjigu ne uvrštavaju u vrh naših omiljenih knjiga:

1. autorica radnju knjige previše "namata". Po nama, događaji se odvijaju presporo, na trenutke nas obuzima dosada nakon nekoliko uzastopnih situacija koje su se mogle puno ranije "odmotati", riješiti

2. nasuprot tome, rasplet se događa prebrzo, na svega desetak stranica. Tu nalazimo nesrazmjer u kompoziciji fabule. Čini nam se nekako amaterski. Imale smo osjećaj da kad bi smo mi pisale knjigu s istom radnjom, da bi je napisale nekako bolje...

3. neki osnovni pojmovi u knjizi, npr. sjene i anđeoska družba, nisu dovoljno dobro pojašnjeni.

Razgovarajući o knjizi, zaključile smo da treba vjerovati vlastitoj intuiciji, a to je ono što nam autorica Lauren Kate kroz svoj tekst poručuje. Lucindi cijelo vrijeme zvone sva zvona za uzbunu kad su Danijel i Cam u pitanju. Ona zapravo postupa intuitivno, što je vrlo važno u životu. "Pali anđeo" nas je osvijestio da je čovjekovo nesvjesno ponašanje prilično zanemareno u svakodnevnom životu, a mi ćemo se, osobno, truditi da što više ubuduće vjerujemo sebi - svojim osjetilima, svojoj podsvijesti, svojoj intuiciji.

Idući susret je sredinom studenog, a na redu je "Slika Doriana Graya". Do čitanja!

bookcafe @ 15:49 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 30, 2010
 

Nakon više od godinu dana sastajemo se ponovo! Na okupu su Dejana, Karla, Ksenija (3. i 4. razredi) te nekoliko novih učenica iz prvih razreda smjera medicinska sestra/tehničar opće zdravstvene njege.

Dogovorile smo i što ćemo čitati u rujnu/listopadu: bit će to novi ultimativni književni hit spisateljice Lauren Kate, Pali anđeo.

Stoga, po knjigu u knjižnicu (može se kupiti i na kioscima Tiska za smiješno male novce), pravac kauč ili udobna fotelja i  - uživajte!

Vidimo se u petak, 12. listopada, 7. sat prijepodne (12.40 - 13.25) u knjižnici naše škole, uz kapučino i slastice.

bookcafe @ 14:57 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 30, 2009


Naš travanjski sastanak obilježilo je djelo nastalo prije čak dva stoljeća. Riječ je, naravno, o Jane Austen, britanskoj književnici ranog 19. stoljeća, koja je "Ponos i predrasude", našu travanjsku zadaću, britansko društvo prvi puta moglo pročitati 1815. godine, kada je knjiga objavljena.

Ovu "lektiru" predložila je učenica 2. razreda, Ksenija, a svi smo je objeručke prihvatili budući da nitko od nas (osim profesorice Ercegovac) nikada nije čitao niti jedno djelo Jane Austen. Zanimalo nas je u čemu leži tolika popularnost ovog romana i zašto čitatelji s engleskog govornog područja proglašavaju ovu spisateljicu jednom od najboljih ikada...

Moderatorica susreta bila je Dejana iz 1.c i izvsno je vodila razgovor. Na početku smo se izjasnili o svojim dojmovima o pročitanom djelu, potom smo analizirali lik Elizabeth, Darcyja i Elizabethinih roditelja, povukli smo paralele između radnje ove knjige i suvremenog svjetonazora kad je udaja/ženidba u pitanju. Na kraju je svatko od nas dao svoju ocjenu ovom književnom djelu, od 1 do 5.

Ovo su neki od naših zaključaka: iako je djelo nastalo prilično davno, još uvijek je aktualno jer je tema "nepoderiva" - ljubav i savladavanje prepreka u ostvarenju te ljubavi. Autorica je prilično ironično oslikala pripadnike gornjeg i srednjeg staleža viktorijanske Engleske ranog 19. stoljeća, pokazujući svu ispraznost nekih likova kojima je jedini cilj odabrati bogatog bračnog partnera. Likovi su prilično realno portretirani i možemo ih prepoznati u masi likova koji nas okružuju u svakodnevnom životu. Najviše nas se dojmio lik Darcyja, naravno. Pitale smo se u čemu je fenomen tog literarnog zavodnika - za njim, očito, luduju žene diljem svijeta, svih dobnih skupina... Zaključile smo da je Darcy tipičan junak - ponosan, gord, bogat,  zgodan, pomalo tašt, ali nevjerojatno pravedan, zapravo osjećajan ispod krinke nedodirljivosti te neobično pažljiv i krajnje pouzdan. Nisu li to osobine muškarce kojima većina žena teži u svojim snovima?



Elizabeth je pak primjer kako žena može biti vrlo poželjna "udavača", iako nije naročito zgodna, niti bogata. Ona to nadoknađuje svojom rječitošću, bogatstvom svog duha, vrckavošću, hrabrošću! Nisu li to upravo rezultati svih anketa koje provode kojekakvi časopisi, a koje možemo čitati na raznim internetskim portalima? Svi odreda tvrde da je danas na cijeni osobnost, šarm, karizma. A upravo je takva Elizabeth. Jane Austen je zapravo prilično napredna spisateljica za vrijeme u kojem je živjela, zaključujemo.

Prof. Ercegovac informirala nas je o nekim detaljima spisateljičina života: umrla je relativno mlada, u srednoj životnoj dobi, no nije se nikada udala. Nije da nije imala ponuda, no smatrala je da je bolje ostati sam, nego prožvijeti život uz osobu koju ne voliš i koju dovoljno ne poštuješ. Čini se da je u Elizabethin lik utkano mnogo od osobnosti Jane Austen.

I, na kraju, konačna ocjena. Četvorka. Razlozi zašto nije petica: djelo je aktualno, zanimljivo, jasno. No sam stil pisanja je zastario. Vidi se monotonost koja više "ne prolazi". Kako reče jedna od čitateljica u Bookcafeu, fenomen "Ponosa i predrasuda" je značajan i hvalevrijedan. No samo književno djelo ne smatra vrhunskim. U svakom slučaju, pogledale smo i holivudsku ekranizaciju iz 2005. i zaključile da je dosta poštivan književni predložak i da kvalitetom nimalo ne zaostaje za knjigom. Čak obrnuto.


Mala napomena za kraj: ovoga puta pile smo čaj. U 13 sati, ne u 17  popodne, kako bi pili Englezi. Ne pravi britanski, naravno. Tek voćni. No pridonio je ugođaju. U svibnju čitamo još jednog Britanca - Oscara Wildea. "Sliku Doriana Graya", naravno. Svaka čast mladim čitateljicama koje odabiru ovako ambiciozne naslove za čitanje u slobodno vrijeme :)
bookcafe @ 17:49 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 23, 2009

     Što je to tako privlačno u vampirima da već tisućljećima zaokupljaju ljudsku maštu? Vampire se obično određuje kao ljude umrle bez svećeničkog blagoslova, koji noću izlaze iz svojih grobova i piju krv svojim žrtvama. Sama riječ vampir, a i najpoznatije priče i predaje o vampirima potječu s područja Balkana. Jedan od prvih vampira koji se spominje imenom i prezimenom je naš zemljak, Istranin Juraj Grando. No, po dobrom starom običaju, Hrvati ne znaju iskoristiti nešto izvorno njihovo, nešto što se nalazi u njihovom folkloru, pa tako prve romane o vampirima u Hrvatskoj piše tek u drugoj polovici 20. st. Viktoria Faust. Motiv vukodlaka obradio je početkom 20. st., jedan od naših najlirskijih pisaca, Đuro Sudeta u svojoj pripovijetci Mor, ali to je tema za neki drugi članak.


        I tako su se motivom vampira obilato služili pisci širom svijeta. Tko danas ne zna za Drakulu Brama Stokera ili vampire Louisa i Lestata iz Vampirskih kronika Anne Rice, barem iz filmskih ekranizacija. I dok je razumljiva potreba neobrazovanih ljudi da natprirodnim pojavama opisuju epidemije bolesti ili veliku smrtnost djece, zašto su ta bića krvi i tame tako privlačna i u 21. stoljeću kada čovjek pokušava sve objasniti racionalno i kada je na cijeni logika, a ne mašta? Jedan od razloga vjerojatno leži u tome da je jedan od aspekata ljudskog života nepromjenjiv, a to je neminovnost smrti. A upravo je besmrtnost jedna od temeljnih ljudskih težnji i neostvarivih snova već tisućljećima. Tako su vampiri sve do danas opstali postavši izraz svega što je zabranjeno i zapretano u ljudskoj svijesti, ali ipak postoji. To su težnja za besmrtnošću, čežnja za nečim neobjašnjivim racionalnom razmišljanju i prikrivena seksualnost, koja je bila osobito aktualna u 19.st. Pogledajte Coppolinog Drakulu i sve će vam biti jasno. Pa i Anne Rice ih koristi za iskazivanje osuđivanih oblika seksualnosti, kao što su homoseksualnost i pedofilija (film Intervju s Vampirom). Iz tog obilja vampirskih priča i romana izdvaja se roman izašao 2005.godine koji negira sve ono što znamo o vampirima. Naravno, riječ je o romanu Sumrak američke spisateljice Stephenie Meyer.




U ČEMU JE TAJNA?  

        U čemu je privlačnost te tetralogije koja nosi naslov Twilight Saga ili u prijevodu Sumrak Saga? Vjerojatno je riječ o romantici prvog i meni najboljeg dijela tetralogije. Da ne pokvarim užitak čitanja onima koji još nisu pročitali preostala 3 romana pokušat ću se ograničiti na prvi i istoimeni roman serijala Sumrak.

        Od davne je prošlosti u ljudima prisutna ljubav prema dobroj priči. A što je privlačnije nego priča o nesretnoj i nemogućoj ljubavi? Ne kaže li se da su upravo nesretne i neostvarive ljubavi najveće i vječne? Pa tako imamo od antičkog doba priče o Piramu i Tizbi, Amoru i Psihi, pa u srednjem vijeku romane o Tristanu i Izoldi, a kasnije razne obrade priče o  Romeu i Juliji, a poznati su i njihovi hrvatski pandani  Miljenko i Dobrila. Većinom su to nesretne ljubavi zbog raznih izvanjskih razloga, kao što su razlika u podrijetlu ili nesloga obitelji. No i u današnje doba žeđ za dobrom ljubavnom pričom ne jenjava. Svakih nekoliko godina izađe neki roman koji obori sve rekorde čitanosti, nad njim jecaju milijuni čitateljica, a uskoro dolaze i filmske ekranizacije koje prouzrokuju poplave suza u kino dvoranama širom svijeta. Evo samo nekoliko naslova: Ptice umiru pjevajući Colleen McCullough, Ljubavna priča Ericha Segala, Mostovi okruga Madison Roberta Jamesa Wallera, Zima za dvoje(Notebook)Nicholasa Sparksa. Iako danas više nama stvarnih zapreka ljubavi dvoje mladih (ili starijih), pisci obično ubace smrtonosnu bolest, nesreću(sjetite se Titanica), nepremostivost društvenih konvencija ili učmalost svakodnevnog života. Naš poznati pisac Pavao Pavličić u jednom svom djelu govori upravo  o nemogućnosti realno nesretne i nemoguće ljubavne priče koja bi se odvijala u naše doba. Pa, čak je i ljubav smrtnika i nadnaravnog bića posve lako razriješiti. To je vidljivo i u ovom romanu u kojem, nakon otprilike 2000 stranica, ljubav glavnih junaka završava(ili se nastavlja) na predvidljiv i neminovan, ali meni ipak razočaravajući način. I tako je književnost dobila još dva ljubavnika koji su momentalno zaludili čitateljski svijet. Riječ je o Isabelli «Belli» Swan i neodoljivom Edwardu Cullenu.


 


BELLA SWAN – TIPIČNA JUNAKINJA ROMANA?

        Glavna junakinja romana je, naizgled tipična, tinejdžerka Bella Swan. No, je li ona baš toliko tipična junakinja suvremenih romana za mlade? Većinom su junakinje tih romana lijepe, popularne u društvu, imaju veliku obitelj, braću i sestre koji im idu na živce, roditelje dubokog džepa i bogat društveni život. Ni jedno od navedenog ne može se primijeniti na Bellu. Ona je pametna, izrazito introvertirana, voli samoću, vidi čuda - voli čitati, nije pretjerano lijepa, društveni život joj je do dolaska u Forks na nuli, izrazito je sramežljiva, nesebična i spremna žrtvovati se za one koje voli. Sa novostečenom popularnošću u novoj okolini ne nosi se lako. Kao dijete rastavljenih roditelja stiče zrelost i drugačiji pogled na život. I iako nije tipično siroče vidimo da većinu vremena, preselivši se ocu nakon majčine preudaje, provodi sama, što joj i omogućuje nesmetani razvoj veze sa onim kojega ne bi trebala voljeti.

        Motiv siročeta omiljen je od 19. st. Dijete bez roditelja nema obveza i dužnosti prema rođacima i može raditi što god želi, bez ikakvog roditeljskog autoriteta ili prisile. Sjetimo se samo Dickensova Olivera Twista ili općepoznatog Harryja Pottera.

        Bella nije samo glavna junakinja već i pripovjedačica romana, zbog čega roman dobiva na subjektivnosti, ali i nepouzdanosti. Mi vidimo samo njezinu stranu priče, ali što nam više i treba. I više smo joj nego skloni vjerovati. I tako nas pripovjedačica pitkim i zaraznim stilom uvodi u neodoljivu priču o ljubavi smrtnice i vampira.

        Ni starost glavnih junaka nije zanemariva. I Bella i Edward su sedamnaestogodišnjaci, tinejdžeri. Pokušajmo zamisliti Bellu kao dvadesetpetogodišnjakinju. Bili joj donesene odluke bile iste? Nedvojbeno, ne bi. Razdoblje adolescencije doba je odrastanja, sazrijevanja, formiranja osobnosti, traženja sebe u svijetu, ali i doba iskušavanja novih, dotada zabranjenih stvari i ulaska u svijet odraslih. Bella balansira na granici djetinjstva i odrastanja i tu granicu nikada ne napušta. Iako neobično zrela, jednim je dijelom i dijete koje vjeruje u bajke i vječnu ljubav. Ona je ono dijete koje u srazu sa stvarnošću i životom odraslih, mi ostali, nažalost moramo nadrasti i zaboraviti. No njoj je »život pružio san što toliko nadvisuje sva očekivanja». A tu je i Edward, vječno mladi i neodoljivi vampir, poput neke pomalo morbidne verzije Petra Pana.

        S Bellom se lako poistovjetiti. Ona je obična djevojka s hrpom mana i nespretnosti kao i svaka od nas. Sve što ona čini većinom možemo i mi. No ona je i puna kontradiktornosti. Za osobu koja ne voli i ne zna lagati, tijekom romana zaobilazi i prešućuje istinu i/ili laže sve u šesnaest. Osim toga na jedno nadnaravno biće reagira hladnokrvno, a na spoznaju o drugom dobiva histerični napadaj(Mladi mjesec).Ako postoji jedna vrsta nadnaravnih bića zašto ne bi i druge? Za osobu koja je iznimno pametna i zrela upušta se u po život opasnu vezu što ne samo da nije pametno, već je i autodestruktivno, no nije li zabranjeno voće i najslađe? A ima li koja čitateljica da se čitajući roman nije barem na trenutak poželjela naći na Bellinom mjestu?



SIMBOLIKA IMENA

        Još je jedna stvar neobična i neshvatljiva u liku Belle, a to je pitanje njenog fizičkog izgleda. I dok je ona Edwardu i sveukupnoj muškoj populaciji Forksa i La Pusha prelijepa i neodoljiva, ona sebe doživljava običnom i neprivlačnom. No, čini se da je, unatoč autoričinom uvjeravanju u njezinu prosječnost, stvar samo u iskompleksiranosti i manjku samopouzdanja. Promotrimo samo njeno skraćeno ime Bella, što znači lijepa. Sjetite se i junakinje Disneyjevog crtića Ljepotica i Zvijer kojoj je ime Belle. Pa i njezino prezime asocira na prekrasnog i gracioznog labuda. No i neki drugi likovi imaju simbolična imena. Vjerojatno ih ima i više, ali ja bih se osvrnula na imena Alice, Rosalie i Edwarda.

        Ime Alice podsjeća me na poznatu junakinju Alisu u Zemlji čudesa. Pa i naša mala Alice kao da živi u nekom drugom svijetu, jer ona vidi budućnost, pa na neki način izlazi iz okvira obične vampirice(ako vampire uopće možemo nazvati običnima).

        Zatim Rosalie ili Rose. Hrvatska inačica bila bi Rozalija ili Ruža. Dakle, ta najljepša vampirica u obitelji Cullenovih nosi ime kraljice cvijeća. I to joj ime u potpunosti odgovara. Ona je prelijepa, uzvišena, i svojim je izgledom i držanjem iznad običnih smrtnika, pa i ostalih vampira. Ni taština joj nije strana, a svoje je ljepote u potpunosti svjesna. Po tome je ona čista suprotnost skromnoj Belli koja u njoj neko vrijeme vidi opasnost, pa čak i konkurenciju.

        I na kraju Edward. Navodno je to staro keltsko ime koje znači zaštitnik ili čuvar, a upravo je to i njegova uloga u romanu. On spašava Bellu iz tisuću i jedne po život opasne situacije, osim od one najveće. Samog sebe. Sama autorica kao razlog za odabir imena Edward navodi romantičnost tog imena. Nije li to ime raznih prinčeva i plemića iz raznih književnih djela. Možda najpoznatiji imenjak našeg junaka  je glavni junak viktorijanskog romana Jane Eyre spisateljice Charlotte Brontë. To je bajronovski lik Edwarda Rochestera. Čini se da je to ime u neko doba bilo vrlo popularno u romanopisaca, kao što su imena Artur i Alfred popularna u hrvatskih pisaca i u romanima druge polovice 19. i početka 20 stoljeća.

MUŠKO – ŽENSKI ODNOSI U ROMANU

        Svi znamo kakva je situacija uobičajena u romanima, pa i svakodnevnom životu. Muškarci su oni koji obično inzistiraju na ostvarivanju veze i njenom intenziviranju, a žene su one koje trebaju više vremena i koje dublje promišljaju vezu. No, ovdje kao da smo ušli u neku Leskovarovu novelu u kojoj su uloge muškaraca i žena izokrenute. Žene su aktivne, a muškarci pasivni. Tako i ovdje Bella praktički napastuje Edwarda, a on ne zna bi li se upustio u vezu s Bellom, pa puše čas toplo, čas hladno i time je izluđuje. Njegov odgoj s početka stoljeća je takav da je on pravi kavalir. U nas bi se govorilo o bečkoj školi. No je li Edward baš posve idealan. Većina čitateljica rekla bi :»DA. Jedina mu je mana da je PREdobar.« I popratila bi to čeznutljivim uzdahom. Nije to posve bez veze. No, ja sam po prirodi vrlo kritična, pa sam tako i savršenom Edwardu našla manu. Za mene su to nagle promjene raspoloženja. Nikad ne znaš kako će reagirati u danom momentu. A i nabacivanje stablima po proplanku nije najbolji način da uvjerite djevojku kako joj nećete nauditi. Ali to je samo moje mišljenje.

        Čini se da je i u odnosima Rosalie – Emmett i Alice – Jasper upravo žena onaj dominantni dio para. Pa Rosalie je nagovorila Carlislea da pretvori Emmetta u vampira i odabrala ga sebi za partnera, a i Alice je pronašla Jaspera i prva mu pristupila.

        Samo bih se ukratko osvrnula na vezu Belle i Jacoba. Tu dolazi u romanu do nečega što bi se moglo nazvati udvojavanjem ili dupliciranjem. Ako pažljivije promotrite odnos Belle i Jacoba, primijetit ćete daje taj odnos identičan odnosu Edwarda i Belle. Kao što Edward nije svjestan jačine Belline ljubavi prema sebi, ni Bella nije u potpunosti svjesna jačine Jacobove ljubavi. Bella je Jacobov Edward.



MITSKI PROSTOR FORKSA

        Unatoč tome što je autorica radnju romana smjestila u stvarni gradić Forks, na sjeverozapadu savezne države Washington, ona ipak stvara fiktivni, mitski prostor, poput niza autora koji su stvarna mjesta pretvorili u mitske prostore svojih književnih djela(npr. Proustov Combray). I dok stvarnom Forksu popularnost raste, a njegovi su stanovnici na datum Bellina rođendana, 13.09. osnovali manifestaciju Stephenie Meyer's Day, što samo govori o američkoj sposobnosti unovčavanja svega što postoji, Forks književnog djela i obližnji indijanski rezervat La Push postaju dijelovi » svijeta gdje pradavne legende lutaju po rubovima sićušnih, beznačajnih mjestašca, odmjeravajući snagu s mitskim nemanima.» A i Bella time postaje biće koje je očigledno nesposobno ostvariti blisku vezu s običnim čovjekom. Zaljubljena je u vampira, a najbolji prijatelj joj je vukodlak.

        Spominjanje rezervata indijanskog plemena Quileuta i njihovih plemenskih mitova i legendi sigurno će donijeti rijeke turista. Nadajmo se i senzibiliziranju još uvijek aktualnog indijanskog pitanja i njihovog mjesta u današnjem američkom društvu. Pa kojeg se popularnog romana za mlade možete sjetiti, a da je jedan od likova pripadnik američkih domorodaca.. Nakon Disneyjevog animiranog filma Pocahontas nastaje blokada. Slučajno? Ne bih rekla.

        Neprijateljstva vukodlaka i vampira već su prisutna u popularnoj kulturi. Ista je situacija i u serijalu filmova Underworld. Samo što u romanu Sumrak vukodlaci nastaju kao odgovor na vampire. Oni su tu da zaštite svoje pleme, odnosno čitavi ljudski rod, što je potpuno različito od sličnih priča o vukodlacima. A u nuždi čak i vampiri i vukodlaci mogu postati saveznici, pa i prijatelji.

                      

ŠTO JE NOVO?

        Vampiri su već davno prožvakana tema i da bi priča bila zanimljiva i aktualna potrebno je uvesti neke novine. Pitate se što je novo u prikazivanju vampira? A što nije! Vampiri su i dalje besmrtna bića koja se hrane krvlju, a očigledan nedostatak života, odnosno neumrlost zamijenili su ljepotom, brzinom i snagom. Ono što bi inače bila mana, kao na primjer smrt, postaje prednošću. No ovdje postoje i vampiri vegetarijanci koji se hrane životinjskom krvlju, sklapaju saveze i primirja s vukodlacima i žive u mirnom suživotu s ljudima, pomažu im i liječe ih. Savršeni primjer je Carlisle koji liječi ljude da bi se iskupio za činjenicu da je vampir. Vampiri nastaju ugrizom drugog vampira.

        Priče svih članova Cullenovih su tragične i od svih njih samo Bella svojevoljno odabire postati vampiricom i samo njena smrt na kraju ima smisao. Svi oni bi rado postali ponovno ljudima. Razlozi su različiti, ali je konačna želja ista. Biti ponovno ljudima. Dok bi neki ljudi vjerojatno rekli:»Ah, da nam je postati vampirima!«

        I tako se prvi puta u književnosti susrećemo s dobrim vampirima, koji su sličniji ljudima i koji imaju osjećaje. Oni  mrze i vole, strahuju i vjeruju, a da bi sve to mogli na svojevoljnom su odvikavanju od ljudske krvi, koja je za  njih svojevrsna droga. Vampiri se ne boje raspela, ne spavaju u ljesovima, ne spavaju uopće, ne izgore na sunčevoj svjetlosti i ne odbija ih miris češnjaka. Ne. Sve su to predrasude. Oni žive u lijepim, velikim kućama, nose skupu odjeću i voze brze automobile. Gotovo su elita ljudskog društva, samo što nisu ljudi. Ovdje neki vampiri imaju i posebne dodatne sposobnosti, Alice vidi budućnost., Jasper utječe na raspoloženje, a Edward čita misli. No možda je najzanimljiviji detalj boja očiju vampira koja se mijenja ovisno o njihovoj prehrani. Krvoločni vampiri, koji se hrane ljudskom krvlju imaju grimizne zjenice, a dobri vampiri «vegetarijanci» imaju oči boje zlata. Time je autorica na suptilan način oživjela staru izreku da su oči ogledalo duše.

                        


I ŠTO DALJE?

        Bella, Edward i Cullenovi zaludili su svijet. Čitaju se književna djela koja voli Bella. To su  romani Jane Austen, drame Williama Shakespearea i viktorijanski roman engleske spisateljice Emily Brontë(mlađe sestre već spomenute Charlotte) Orkanski visovi, koji upravo doživljava renesansu upravo zbog činjenice da je omiljeni roman Belle Swan. Upravo su ta djela izravno ili neizravno utjecala na nastanak i radnju romana serijala Sumrak. Meni je ta inspiracija najočitija u trećem dijelu serijala Pomrčina u kojem Bella ponavlja situaciju Catherine Earnshaw i njenu dvojbu između Heathcliffa i Edgara Lintona, likova romana Orkanski visovi.

        Sama autorica je na romanu inspiriranom jednim snom zaradila stotine tisuća dolara i stekla horde obožavatelja. Izdan je i Vodič kroz Sumrak u kojem autorica detaljnije objašnjava svoj mitski svijet i time stvara novi fiktivni književni univerzum. Naravno, kao i svaki promućuran autor, u posljednjem romanu serijala ostavila je prostora za nastavak priče, ne nužno sa Bellom i Edwardom kao glavnim junacima, jer Bellina je priča ispričana. No, imam osjećaj da ovo nije zadnji susret sa Cullenovima i/ili Quileutskim čoporom.

        Naravno, ekranizacija popularnog romana bila je neizbježna. Moje je mišljenje da je film inferioran knjizi. Svaka čast rijetkim scenama koje su izuzetak. Ne bih ulazila u detalje, osim da se glavna glumica većinom držala ko kup nesreće, a ni Edward nije odgovarao mojoj vizualizaciji. Dakle, očito ne pripadam hordi šiparica zaluđenih glavnim glumcem. Pa, evo. Jedna manje. Nisu me oduševili ni ostali glumci. Jedina iznimka su Charlie i Jacob. Pozitivna stvar – scena bejzbolske utakmice. Sva sreća da ne radim u filmskoj industriji. Upravo iščekujemo ekranizaciju drugog dijela romana Mladi mjesec.

        U međuvremenu svijet luduje za vampirima. Govori se o sindromu psihičkih vampira. Sa tim vampirima smo se već svi sreli ili ćemo se sresti. To su oni ljudi koji iz vas iscrpe svu pozitivnu energiju i ostave samo praznu ljušturu. Ukratko, iscrpe vas i unište vam raspoloženje za taj dan.

        Inače jedno malo upozorenje. Jedan »vampirolog», dr. Stephen Kaplan smatra da na području našeg priobalja i Dalmacije još žive vampiri i to u liku zanosnih plavokosih ljepotica i visokih, tamnokosih i plavookih mladića.(?!)Molim vas, budite oprezni na ljetovanju. Čuvajte se zanosnih neznanaca.

        Autorica je napisala i novi roman Host, koji bi u dogledno vrijeme trebao biti preveden i u nas. Vidjet ćemo hoće li dostignuti popularnost Sumraka.

        Hoće li trenutna popularnost romana biti »dovoljna za zauvijek« vrijeme će pokazati.




Čitateljica


bookcafe @ 13:56 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 31, 2009

U petak,27.03.,ponovno je nakon kraće pauze održan Bookcaffe. Ovaj se sastanak u mnogočemu razlikovao od drugih. Osim profesorice Jadranke Težački,ovaj su nam se put pridružile i  profesorica  Ines Ercegovac (Medicinska škola Varaždin) te profesorica Barbara Zaplatić (Gospodarska škola Varaždin). Jedna od razlika je bila i ta da nismo imali određenu knjigu koju smo trebali pročitati, već smo mogli pročitati bilo koju, jedini uvjet je bio taj da je kriminalistička.

     Diskutirali smo o atmosferi koja vlada u većini krimića,o razlici između detektivskog i enigmatskog krimića,te o tipičnim detektivima(individualci,pomalo neprilagođeni,povučeni,nekomunikativni, genijalni…)

     Raspravljali smo o mnogim knjigama,poznatim piscima kriminalističkih romana kao što su:

- od stranih: Agatha Christie, Sir Arthur Conan Doyle, Raymond Chandler…

- od domaćih: Goran Tribuson, Pavao Pavličić, Marija Jurić Zagorka, Viktorija Faust…

      Osvrnuli smo se i na kriminalističke serije koje su nastale po književnom podlošku:

- Ubojstva u Midsomeru, CSI, Hercule Poirot, Zaboravljeni slučaj….

       Za bolji doživljaj teme kriminalističkog romana,slušali smo i početne melodije gore navedenih kriminalističkih romana.

       Za travanj smo se dogovorili da ćemo pročitati knjigu spisateljice Jane Austen, Ponos i Predrasude.

                               Dejana Komes,1.c                                      


bookcafe @ 12:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 25, 2009




Knjiga o dvostrukoj privlačnosti, koja se može dogoditi i vama, plod je istinskog i dubokog prijateljstva dviju najboljih prijateljica: Helene Close i Patricie Rainford koje su roman objavile pod zajedničkim pseudonimom, Sarah O’Brian. Ovo je ujedno prva knjiga tih dviju autorica. Njihovo dugotrajno poznanstvo urodilo je plodom i tako je nastala ova, iznimno zanimljiva, ljubavna priča.

Kroz ovo djelo vodi nas jedna mlada žena koja je „razapeta“ između dva privlačna muškarca, koji svatko na svoj način, začinjava njezin život. Situaciju dodatno zakomplicira pronalazak trupla za vrijeme prodaje jedne od kuća s njezinog popisa. Da stvar bude još zanimljivija, njezin bivši dečko, kojeg je i dalje voljela, bio je taj koji je bio uz nju u trenutku dok je njezino tijelo drhtalo ugledavši mrtvog čovjeka. Naime, njezin bivši dečko (no ne i jedini) vratio se iz Londona i dobio posao u istoj tvrtki u kojoj je ona radila.

Pošto je strast ponekad jača od ljubavi, događaji postaju sve zanimljiviji. Priču dodatno začini još jedan dečko, skoro pa jednako privlačan kao onaj bivši (što zaključujemo po tome koliko je puta spavala s njim). On uzburka čitatelje spoznajom da je okružen mutnim poslovima te da je njegovo ime povezano s drogom. Zbog svega toga pojavljuje se kuverte s bombama, otmice, iznenadna putovanja itd. Tu su i prijatelji (također puni strasti i ljubavi), obitelj, susjedi, poslovni kolege, ljubimci (mačak – najjednostavniji muškarac u cijeloj priči) koji priči daju zanimljivu pozadinu.

Ovaj roman, osim neobuzdane strasti i nepreboljene ljubavi, čini još mnogo drugih situacija koje su pomalo predvidive, no koje čitatelja ne umaraju tijekom čitanja.

„Dvostruku privlačnost“ preporučila bih svakome tko se barem jednom u životu našao u dvojbi, u sukobu svojih misli, osjećaja i želja ili pak želi dobiti uvid u jednu takvu, nimalo jednostavnu situaciju.

 

Ivana Kuhta Gradečak, 4.b

 




bookcafe @ 13:23 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 23, 2009

Bookcaffeovci!


Pošto nikako da se sastanemo sa „Sumrakom“, vrijeme je da promijenimo temu pa će možda biti i više sreće s našim susretima! Zato, vidimo se u ovaj petak, 27. ožujka! 7. sat, 12.40 – 12.25.

Pripremite kratke bilješke (ili se barem prisjetite) vezane uz neki kriminalistički roman kojeg se rado sjećate. Profesorice Težački i Ercegovac ukratko će vam predstaviti čuvenog Raymonda Chandlera (vidi pano br. 7), a porazgovarat ćemo i o krimićima kao književnom žanru.

Dođite svi ljubitelji knjige i uživajte u ćaskanju, toplom kapučinu i slasticama :)



bookcafe @ 13:06 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, ožujak 20, 2009



Vampiri su sastavni dio povijesti književnosti, glazbe i filma. Još od najdavnijih vremena vampiri se pojavljuju u raznim legendama kao bića iznimnih sposobnosti, uglavnom kao negativni likovi.

U novije vrijeme vampiromanija je poharala svijet. Ljudi svih generacija neprestano čitaju knjige i gledaju filmove o vampirima. Zašto ljudi odjednom vole, pa čak i vjeruju u postojanje vampira?

U čovjeku još od njegova nastanka postoji potreba za natprirodnim. Ali nije uvijek samo religija ta koja može zadovoljiti njegovu potrebu za natprirodnim stvarima. To vjerovanje u vampire je odraz vjerovanja u mitologiju, dakle ono je moderna mitologija. No, da li danas ljudi vjeruju u postojanje vampira, ili u ono što vampiri predstavljaju?

Vampiri su oduvijek predstavljali slobodu, strast, vječni život, vječnu ljepotu – ono iskonsko u nama – čak i ako je zvjersko. Danas postoje stotine klubova obožavatelja vampira, ali čak ni oni ne vjeruju u njihovo postojanje. Oni su samo skupine obožavatelja gotičke priče i gotičkog ambijenta i možda posljednji romantici u ovom modernom, logičnom i svim vrstama ograničenom svijetu.

Uz vampire se uvijek pojavljuje pojam ljubavi - oni vole svoje žrtve i ubijaju ih s ljubavlju, jer im one daju život.


Začetnik gotičke književnosti je Edgar Allan Poe, njega u pisanju gotičkih priča, s pojavom vampira, nasljeđuju mnogi pisci, a neki od najpoznatijih su Anne Rice, Viktoria Faust i Stephenie Meyer, koja vampire prikazuje kao pozitivne likove, koji su takvi samo snagom svoje volje, što nas dovodi do borbe između dobra i zla.

Ovdje, na pragu vječnosti, ja sam postojala biće o kome su govorili moji snovi. I ništa nije bilo važno. Svijet vani nije bio naš svijet. Samo kulisa. Naš svijet bili smo mi. A mi smo bili porodica. Prsten. Kako čudesna formacija nestvarnog. I kako moćna. Nikada nećemo biti zajedno. Uvijek ćemo ostati samo jer previše moćni smo da bi podnijeli jedni druge. Ali jedno je sigurno. Živjet ćemo za vječnost. Nemamo doma, nemamo imena. Oni koji nas susreću poznaju nas pod raznim nazivima. Neki mi ne znaju imena, ali svi mi se sklanjaju s puta. Ja sam zadovoljna, sretna. Ja sam ovo što jesam. San. I oni koji umiru za mene umiru u snu. Ja donosim san umornog spavača. Težak, potpun i vječan. Do groba. U mome srcu moje ljubavi sjedinjuju se u vječnost. I ni jedna nas smrt nikada neće rastaviti. Ja sam smrt.“

                                              Viktoria Faust, U anđeoskom liku zvijeri


Sara Golubić, 2.d

 

bookcafe @ 09:40 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 22, 2008




Dana 19.12.2008. održao se 3. sastanak Bookcafe-a. Ovaj put smo odabrali knjigu Dnevnik jedne narkomanke, anonimne autorice. Dnevnik je autentičan, doista je djelo djevojke koja je ušla u začarani krug ovisnosti i u njemu su izostavljena imena gradova i osoba koje bi mogle otkriti identitet autorice. Bila je to želja autoričinih roditelja koji su pristali na tiskanje dnevnika pod uvjetom anonimnosti.

Dnevnik smo ocijenili ocjenom 4 (prosjek 4.14) uz određene argumente. Razlog zbog kojeg to nije ocjena 5 leži u tome da u knjizi nema detaljnih opisa osjećaja, događaja i osoba te taj da datumi u knjizi nisu na svim mjestima posloženi kronološki već su negdje izmiješani. Iako knjiga nije odlična, ocjena joj je ipak vrlo visoka, a tome je pridonio realan opis situacija i realni događaji za razliku od dnevnika kojeg smo čitali prošlog mjeseca tj. Princezinih dnevnika, autorice Meg Cabot.

Knjiga govori o petnaestogodišnjoj djevojci koja je zbog manjka samopouzdanja pala pod utjecaj droge. Osim tog čimbenika tu su veliki utjecaj imali i njezini roditelji. Naime, oni su bili vrlo cijenjene ličnosti na visokom položaju u svom gradu pa su zato imali i velika očekivanja od svoje djece. Unatoč tome, njihov odnos nije bio nimalo autoritativan, već surađujući pa su je zbog toga i nekoliko puta izvukli iz zaslužene kazne zbog drogiranja. Knjiga završava autoričinom smrću koja je nastupila vjerojatno zbog predoziranja.

Iako nam je ovaj put tema bila ozbiljna i ovaj put smo se dobro zabavili u dobrom društvu. Budući da je knjiga stvarno kvalitetna, preporučili bi je i ostalim ljubiteljima dobrog štiva.

Nives Copak, 3.b









bookcafe @ 10:17 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, prosinac 16, 2008


Ljubav

Dok veter zapuhne
v protoletno jutro,
zazible moje misli v glavi!
Vse mi se drugo,
spokojno i toplo
v srcu kak smeh javi.
Pak se zmislim
na reči tvoje
na reči drage
kak v srcu kaj.

Emina Žnidarić, 2.a


Ti

Znaš li da si  mi sve?
Sve ono zbog čega vrijedi živjeti!
Sve ono za što se vrijedi boriti!
Sve ono što se mora voljeti,
sve ono što se želi imati...
Na grmu crvenih ruža bez trnja
samo je jedna dostojna tebe.
Ružo moja, čuvaj mi se ti!
Znaš i sama da bez tebe
nema više svjetlosti!

Alexander Juričinec, 2.a


bookcafe @ 15:43 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare




Bol, tuga, strah… Pritisak na mene sve je jači. Loši odnosi s roditeljima, prijatelji koji žive svoj život i ne žele se opterećivati mojim, ocjene koje su sve samo ne dobre… Tražim izlaz…

Često mi se čini da su starci krivi za sve. Učinili su me takvom kakva jesam – slabom… Takva sam čitav život, i to nije dobro. Točno osjećam da hvatam deblji kraj života upravo zbog svog slabog karaktera. Nisam borac.

Međutim, mogu li se promijeniti? Mogu li ikako naći izlaz iz ove noćne more? Morala bih naći svjetlo na kraju tunela, barem tračak nade da bi moj život opet mogao biti koliko-toliko sređen.

Mrzim sebe što mi treba kemija da bih se osjećala dobro. Mrzim se jer sam slaba i što u trenutku krize ne vidim nikakav drugi izlaz nego nakljukati se tabletama za smirenje… Uzimam ih od mojih roditelja. Oni to, za sada, ne primjećuju.

Da, lako je pričati kad sam dobro. Ali kad me preplavi tjeskoba, nemoć, očaj? Lako je i kriviti nekoga drugoga za moje stranputice. Zar je bijeg u tablete jedini način da budem sretna? Našla sam u jednoj knjizi da je u trenucima krize najbolje raditi nešto što nam prokušano donosi sreću, na primjer slušati neku dragu pjesmu ili igrati badminton ili pričati na telefon… No što da radim kad mene u trenucima moje potpune psihičke boli samo savlada bezvoljnost i ne mogu učiniti baš ništa!

Čitala sam nedavno „Dnevnik jedne narkomanke“. Završava smrću glavne junakinje. Sve takve knjige završavaju smrću. To ne želim. Probat ću biti ustrajna. Ako idući puta ne uspijem sama prebroditi krizu, potražit ću nekog odraslog, nekog kompetentnog da mi pomogne. Drugog izlaza nema. Naravno, bojim se tračanja i bojim se da će me, ukoliko se nekome povjerim, proglasiti narkomankom i otpisati kao „društveni poremećaj“, ali možda, možda se ipak pokaže da sam imala barem malo sreće i da bez prevelike pompe dođem na kraju do nekakvog normalnog života…

(ovo je zajednički rad nastao na radionici u školskoj knjižnici povodom Mjeseca borbe protiv ovisnosti. Sudjelovalo je četvoro učenika, a tekst su pisali po sistemu nastavljanja na tri prethodne rečenice. Uz male preinake (u nekim slučajevima rečenice se nisu logično nastavljale - ipak je ovo grupni rad!) nastao je tekst pred vama)



Valentina Kitner, 3.b, Ana Jakovina, 3.b, Emina Žnidarić, 2.a i Alexander Juričinec, 2.a

 

bookcafe @ 13:39 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, prosinac 11, 2008

                             
Protivno kronološkom slijedu, prikazujemo prvu knjigu u Bookcafeu, "Volim sutra"
autorice Faize Guene.

Učenice 1. i 2. razreda ocijenile su „Volim sutra“ ocjenom vrlo dobar (4, 4.0). Riječ je o romanu u kojem je glavni lik petnaestogodišnja Doria koja ima čitav niz obiteljskih i socijalnih problema, no koje ona uspješno prevladava zahvaljujući zdravom razumu, pribranosti i pomoći okoline. Stil pisanja pun je žargonizama, a autorica vrlo živopisno dočarava kako žive Marokanci u Parizu i kojim problemima su izloženi.

Što nas se posebno dojmilo:
- Dorijino uspoređivanje životnih situacija s realiy showovima i kvizovima (TV programom općenito, nije li to ono što svi potajno radimo?!)
- slikovito opisivanje likova (što nam je omogućilo da ih sasvim lako zamislimo)
- Dorijina spremnost na kompromise kad je njezina majka u pitanju (svaka čast, da nas je barem više takvih!)
- dobra analiza socijalnih prilika u Francuskoj (iz prve ruke doznajemo s čim se sve susreću Marokanci u Parizu) i opisivanje patrijarhata u marokanskim obiteljima

Što nam se nešto manje svidjelo:
- autoričino prenaglašavanje siromaštva glavnih likova (i majka i kći rade, primaju socijalnu pomoć, Doria je relativno socijalno osviještena, a ipak se odijeva mimo svih kriterija dobrog ukusa, čime izaziva podsmijeh i čuđenje većine ljudi s kojima dolazi u doticaj) - smatramo da to nije realno i da se autorica malo "zanijela"
- previše "negative" na premalo stranica... Iako je roman u konačnici sretnog završetka, tmurne note se provlače gotovo kroz svaku rečenicu...

Moderatorica susreta bila je profesorica Jadranka Težački. Od idućeg susreta moderator će biti netko od učenika, prethodno dogovoren.


bookcafe @ 16:11 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 10, 2008

Drugi susret "Bookcafea" prošao je uz razgovor o "Princezinim dnevnicima". Izanalizirale smo svaku pojedinsot ove knjige, kao i netipičnu amerikanku Miu Thermopolis koja je odjednom doznala da je princeza Genovie, male europske države.

Djelo smo ocijenile ocjenom 4 (točnije, bila je to ocjena 3,6) te zaključile da je knjiga, usprkos tome što je veoma populana i zanimljiva mladeži, napuhana dosta nerealnim scenama i na trenutke čak i dosadna.

Naravno, naš razgovor začinile smo slasticama i toplom šalicom kave. Razgovarali smo o našim svjetonazorima, o filmskom industriji, o odnosu knjiga i filmova...

Sljedeći susret obilježit ćemo "Dnevnikom jedne narkomanke", zadnji dan ovog polugodišta.

Violeta Fejzulahu, 3.b

bookcafe @ 14:01 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare

Medicinska škola Varaždin od ove šk. godine ima svoj klub čitatelja, "Bookcafe". Svi su dobrodošli - učenici, profesori, djelatnici škole... Čak i roditelji. Ideja je bila okupiti sve ljubitelje knjiga, udružiti ih i međusobno razmijeniti mišljenja o pojedinom književnom djelu.


Za sada nas je dvadesetak - učenici 1. - 4. razreda i knjižničarka. Sastajemo se jednom mjesečno u novoj i lijepoj knjižnici naše škole da bismo razgovarali, analizirali, usporedili s filmskom adaptacijom, kritizirali, hvalili ili samo razmijenili ideje vezane uz određen knjiški naslov. Pri tome uživamo u toplom kapučinu i slasticama te necenzuriranosti vlastitih stavova.

Na kraju sastanka biramo knjigu koju ćemo čitati idući mjesec. Svaki član "Bookcafea" predlaže određen naslov, a glasovanjem se usvaja ono što ćemo na kraju imati svi za "lektiru"! Demokratski i otvoreno. Kako i treba


Komentiramo temu, glavne likove, poantu knjige i stil pisanja autora. Cilj je poticanje čitanja i razvijanje verbalnog izražavanja, kao i razvijanje kritičkog stava prema pročitanom djelu.

Otvoreni smo i za virtualnu diskusiju. Javite se, recite i vi što mislite. Sva pitanja vezana uz knjigu i čitanje otvorena su!
bookcafe @ 13:49 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare